Žao nam je što je riječka javnost ponovno morala svjedočiti lakrdiji u Gradskom vijeću koja se već pretvorila u tradiciju. Političkim igrama i manipulacijama ponovno se pokušava obmanuti javnost, samo zato što se radi o Galebu, a znamo da su ideološka prepucavanja uvijek plodno tlo. Nitko se dakle ne pita kako će se izgraditi i održavati ostali veliki objekti, već je očito problem u Titovom brodu, koji će, sigurni smo, na kraju biti najveća turistička atrakcija i investicija i koja će u konačnici donositi profit svojim komercijalnim sadržajima, za što je predviđeno i 1000 m2 broda. 400 m2 za smještajne kapacitete i 600 m2 za ugostiteljstvo.
Podsjetimo, 2014. godine Gradsko vijeće jednoglasno donijelo odluku o prihvaćanju kandidature za Rijeku, EPK.
Posljednjim rebalansom proračuna u svibnju izglasano je ovo zaduženje s 19 glasova. Dakle, de facto, oni koji su tada digli ruke za rebalans, digli su ruke i za zaduženje. Stoga nije jasno čemu sada ova mučna predstava? Zdrav razum nalaže da je valjda oportuno izglasati zaduženje koje će donijeti dodanu vrijednosti umjesto zaduženja (koje je neminovno) kojim ćemo morati vraćati dugove, odnosno 14 milijuna kuna koje bismo morali vratiti Ministarstvu, 26 milijuna koliko je potrebno za dovršetak Palače šećerane plus još penale zbog nepoštivanja ugovora. S time da bi nam na kraju opet ostao ruzinavi brod koji stvarao trošak.
Koji si to grad u Hrvatskoj može dopustiti olako odbijanje 69 milijuna kuna bespovratnog europskog novca, koliko smo mi dobili za ovaj projekt? To je van svake pameti.
Rijeka se pretvara u grad urbanog turizma, dobrim dijelom zahvaljujući i tituli EPK koju smo dobili. Kruzeri dolaze u Rijeku. Prije nekoliko godina bilježili smo 300-tinjak iznajmljivača, a danas već preko 3000 u gradu Rijeci. Građani pretvaraju svoje stanove u apartmane. Čisto sumnjamo da su oni oduševljeni ovakvim načinom gušenja turističke ponude i rušenja razvojnih projekata grada.